Ono što je najvažnije i najveća briga svakog roditelja kada je pitanju njegovo dijete jeste pravilna i kvalitetna ishrana. Hrana je svakom čovjeku esencijalna ljudska potreba i predstavlja važan segment ljudskog života. Dijete prolazi kroz razne faze odrastanja i samim tim se mijenja način ishrane, jelovnik i količina unesenih namirnica, te su roditelji često zbunjeni i uznemireni ako dijete ne jede dovoljno ili počne da odbacuje hranu koju je prethodno uzimalo i na kraju sužava jelovnik na nekoliko namirnica koje voli. Također, dodatni stres predstavljaju i učestala obolijevanja malog djeteta koja podjednako dovode do smanjenja unosa hrane, stagnacije na težini i slabijeg napretka. Često roditelji prilikom posjete pedijatru postavljaju ista pitanja kao što su kako da svoje dijete hrane bolje, kvalitetnije, kako da nauče dijete da jede raznovrsnu hranu i kako da zaobiđu ili prevaziđu period kada dijete odbija hranu i postaje izbirljivo.

Ishrana od samog početka

Najzdraviji početak ishrane svake bebe je dojenje koje predstavlja ne samo hranjenje nego i mnogo više od toga – prije svega imunitet koji bebu štiti od raznih bolesti, ljubav, toplotu, snažan psihosocijalni stimulans i maksimalan komfor za majku i bebu. U bebinom uzrastu od pet do šest mjeseci započinje uvođenje krute hrane i namirnica koje treba provoditi postepeno i strpljivo, ponavljati i konstantno nuditi iste namirnice koje je dijete u početku odbilo.

Na taj način se u djetetov jelovnik uvedu osnovne namirnice: mlijeko i mliječni proizvodi, žitarice i proizvodi od žitarica, voće i povrće, meso. Istovremeno, krajem dojenačkog perioda djetetu treba dati priliku i da se samostalno hrani i da primjereno uzrastu učestvuje u obrocima sa porodicom. Neprilike oko probirljivosti hrane počinju uglavnom oko druge godine starosti kada dijete iskazuje svoju volju oko izbora hrane ili želi jesti samo određene namirnice koje voli.

Dječija izbirljivost

Dječiju izbirljivost u hrani nauka je objasnila kao neku vrstu zaštitnog mehanizma. Britanski mehanizmi su sproveli istraživanje na 564 majke sa malom djecom, te se utvrdilo da djeca najviše odbijaju jesti ili nerado jedu iste namirnice – zeleno povrće je uvijek na vrhu liste, zatim meso i voće. Takvu pojavu znanstvenici objašnjavaju na sljedeći način: u ranoj ljudskoj historiji jedenje raznih biljaka je predstavljalo rizik radi unosa toksičnih supstanci, a konzumiranje mesa je nosilo rizik od trovanja, tako da su te namirnice u evoluciji čovjeka bile rizične po zdravlje. Neku vrstu zbunjenosti oko izbora hrane koja se može objasniti genetskim pamćenjem na te rizike, susrećemo upravo kod male djece koja često oklijevaju da probaju namirnice koje nikad prije nisu probala. Takvo ponašanje koje se označava kao neofobija, uočavamo kod male djece u većem ili manjem stepenu. Ispitivanjem majki utvrđeno je da djeca često konzumiraju manje količine drugih vrsta hrane kao što su krompir, žitarice, keksi, grickalice i kolači. Ipak, utvrđeno je da neofobija nije raširen fenomen, nego pažljivo dirigirana strategija za izbjegavanje određenih tipova hrane. Iz mnogobrojnih istraživanja zaključeno je da su ljudi tokom evolucije postali sumnjičavi prema određenim namirnicama kao i djeca i da vjeruju samo u hranu koju su probali ranije. Navike u ishrani se formiraju u ranom djetinjstvu i veoma ih je teško promijeniti kasnije. Zbog toga je veoma važno biti dobar primjer djeci tako što ćemo porodične obroke koristiti da zajedno sa djecom jedemo raznovrsnu hranu.

Hranjenje može biti stresno

U životu malog djeteta može biti niz stresnih faktora kao što je adaptacija na kolektiv, razne promjene u načinu života i slično. Djeca su veoma osjetljiva na raspoloženje roditelja pa tako ukoliko je roditelj ili bilo koja osoba koja hrani dijete neraspoložena ili ljuta, to će se svakako negativno odraziti na dijete. Ukoliko dijete osjeća pritisak ili prisiljavanje na jelo, to će nepovoljno utjecati na njegov odnos prema hrani i općenito prema jelu.

Kako da dijete zavoli hranu

Postoji nekoliko uputa kako da dijete zavoli hranu. Pri tome se treba naoružati strpljenjem i voditi računa o tome da je svako dijete jedinstveno i da povremeno treba promijeniti strategiju ako vidite da je ona neuspješna. Nemojte dijete prisiljavati, ucjenjivati, prijetiti niti potkupljivati da bi pojelo ponuđeno jelo. Svaki od tih postupaka može izazvati kontraefekat i dijete na taj način udaljiti još više od hrane. Kada dijete odbije hranu, ponudite ga, ako odlučno odbija, pustite ga da još malo ogladni pa opet ponudite. Ono što je bitno jeste da dijete ne primijeti da vas to njegovo odbijanje hrane uznemirava i čini nervoznim. Ako budete strpljivi, vidjet ćete rezultate. Glad je prirodna pojava, tako da će dijete kada ogladni samo tražiti da jede.

Još jedna bitna činjenica je ta da djeca vole privlačnu hranu, ono što je “na oko” lijepo i zanimljivo. Stoga, učinite hranu privlačnom. Djeca vole boje, vole dekoracije, različite oblike i samim time isto to će zavoljeti i na tanjiru. Narežite salatu u različitim oblicima i pitajte dijete da pogodi šta ste to spremili. Povremeno mijenjajte dječiji pribor i zdjelicu, to također može imati efekta. Ukoliko je hrana u zdjelici kašasta poput voća i sl., na nju možete stavljati komadiće hrane i na taj način praviti oči, nos i usta, koriteći se recimo borovnicama i ostalim komadićima voća.

Djeca također vole hranu u čijoj pripremi su i sami učestvovali. Treba iskoristiti i dječiju radoznalost pri kupovini namirnica, također dozvolite djetetu da samo opere neku voćku ili povrće, da vam dodaje namirnice prilikom pravljenja obroka i sl. Djetetu će sigurno biti interesantno da jede hranu u čijoj pripremi je i samo učestvovalo.

Vrijeme obroka je također bitan faktor, stoga postavite ritam glavnih obroka i užina. Kada dijete jede u određeno vrijeme svaki dan, u tom periodu će biti dovoljno gladno da pojede cijeli obrok ili većinu, uz uvjet da između obroka nema slatkiša.

Djetetov izbor hrane veoma zavisi od toga kako se prema hrani odnose i roditelji. Ukoliko tata ne voli kupus i grašak, a mama ne voli meso i zelje, male su šanse da će i dijete voljeti ove namirnice. Stoga od djeteta ne očekujte da jede ono što ni vi sami ne volite.

Djetetu ne treba nuditi velike obroke i porcije hrane, radije mu dajite manje količine i ukoliko dijete želi još onda mu dajte još jednu porciju. Većoj djeci dozvolite da sami sebi stavljaju hranu u tanjiriće i tako će sami naučiti koliko im je potrebno da bi se zasitili. isto tako raznovrsnost namirnica na stolu može dijete zainteresirati da samo proba nešto novo. Stoga, jedite zajedno sa svojom djecom i zajedno provodite ugodno vrijeme s njima, dajući djetetu pravi primjer i pružajući mu podstrek da konzumira i da zavoli različite vrste namirnica.