Roditelji koji žive u Norveškoj, Danskoj, Švedskoj, Finskoj i na Islandu imaju potpuno drugačije metode u odgoju djece i potpuno različita razmišljanja oko istog u odnosu na ostatak Evrope i svijeta. Često čitamo o njihovom odgoju i njihovim načinima kako odgajati dijete i pitamo se po čemu se oni toliko razlikuju od nas. Djetinjstvo na sjeveru Evrope ima veoma važnu ulogu i mnogo važnije mjesto u kulturi nego u ostatku svijeta, jer su djeca u Skandinaviji veoma zaštićena i njihova prava su na prvom mjestu. Skandinavsko društvo veoma poštuje djetinjstvo te podržavaju roditelje da potiču svoju djecu da žive slobodno i istražuju svijet oko sebe. Danska je u nekoliko navrata imenovana zemljom sa najsretnijim narodom na svijetu i to nam mnogo toga kazuje. Tome svakako pridonosi i način na koji Skandinavci svoju djecu odgajaju da budu odgovorni ljudi, uključeni u uspješno društvo. Ono što je zanimljivo za roditelje u tim zemljama je da njihova tradicija često se poklapa sa istraživanjima u modernoj znanosti. Samostalno igranje, preuzimanje rizika, nježna disciplina i provođenje puno vremena na svježem zraku samo su neka od obilježja odgoja u ovim zemljama. 

Neke od zanimljivosti u skandinavskom odgoju

U Skandinavskim zemljama je uobičajena praksa da ostavljaju bebu da spava vani na svježem zraku bez obzira na vremenske uvjete. Svjež zrak je svakako dobar za imunitet i dobro utječe na krvni pritisak, ublažava stres i povećava razinu serotonina. Prema istraživanjima, djeca na svježem zraku spavaju duže nego u unutarnjem prostoru. Skandinavci su također veoma ozbiljni kada je u pitanju igranje vani na otvorenom prostoru bez obzira na to da li je vani kiša, snijeg, sunce ili vjetar, tako u Norveškoj postoji izreka koja kaže :”Ne postoji loše vrijeme, samo loša odjeća”. Roditelji u Skandinaviji svaki dan se pobrinu za to da se djeca igraju vani. Upravo povezivanje sa okolišem i prirodom je važan dio njihove kulture. Koliko god drugima izgledalo i zvučalo “čudno i uvrnuto”, često ćete tamo vidjeti sljedeći prizor: dok snijeg pada vani, mama će lagano ostaviti bebu u kolicima vani i ući u kafić da pije kafu dok beba ispred spava . Parkirat će kolica tačno ispred stakla kafića gdje će biti smještena i druga kolica s djecom. 

Druga zanimljivost je da u Švedskoj sva djeca idu u jaslice i vrtić. Roditelji najčešće djecu ostavljaju u jaslicama od godinu dana starosti, što je sasvim logično jer tamo oba roditelja su zaposlena i tom im je potrebno. Roditelji mogu iskoristiti 480 dana plaćenog dopusta u dvanaest godina. U Danskoj majke potiču da djecu od najranijeg uzrasta ostavljaju na čuvanje jer smatraju da i majka mora da diše i da ima vrijeme za sebe. 

U Finskoj djeca ne kreću prije sedme godine u školu da bi im se omogućilo da imaju što više vremena za igru. Nedavno su istraživanja pokazala da odgađanje škole za malu djecu dramatično smanjuje hiperaktivnost i nepažnju. Odustajanje od ranog školovanja ne znači da djeca ništa ne uče, jer djeca od prve do šeste godine idu u jaslice i vrtić gdje uživaju u igranju i nestrukturiranom učenju što se smatra neophodnim za razvoj socijalnih vještina, kreativnosti i mašte.

Finci svoju ljubav prema djeci ne pokazuju kroz kupovinu skupih stvari iako su jedna od najbogatijih nacija u Evropi. Čak djeci kupuju polovnu odjeću jer je brzo prerastu, a pošto se djeca mnogo igraju, najbitnije im je da im je odjeća udobna i da ih ne sputava u igri. Islandski roditelji svoju ljubav prema djeci iskazuju bodreći svoju djecu, oni to nazivaju “vitamin H” gdje slovo H označava riječ hros, što znači kompliment ili pohvala. island je također poznat po tečaju plivanja za bebe gdje roditelji prijavljuju svoju djecu već od tri mjeseca starosti. U Norveškoj smatraju da je bitno da dijete od malih nogu bude uključeno u kolektiv, pa je i to jedan od razloga zašto malu djecu upisuju u jaslice.

Ono što je zanimljivo kod Danaca jeste činjenica da oni ne kritiziraju svoju djecu nego njihovo ponašanje, a ne hvale ih nekritički. Ako naprave nešto dobro, ne kažu “kako je pametan – na mene je”, nego pohvale njegov trud, napredak i zalaganje. Također, smatraju da sa djecom treba razgovarati i o lošim stvarima, smrti, zlim ljudima i o tragedijama jer su i one sastavni dio života. Tako zagovaraju da se djeci čitaju tužne Andersenove priče poput Ružnog pačeta i Male sirene jer se djecu o karakteru bolje uči kroz patnju nego kroz uspjeh. U Danskoj je također zabranjeno tjelesno kažnjavanje djece i njima je to nepojmljivo, i vikanje je također rijetko. Švedska je također bila prva zemlja koja je zabranila fizičko kažnjavanje djece davne 1979. iako mnogi smatraju da odgoj bez fizičkog kažnjavanja znači nedostatak discipline i popustljivost, znanstvenici su već davno potvrdili da fizičko kažnjavanje može uzrokovati mnoge prihološke traume koje mogu dovesti do teške depresije pa čak i do suicida. Još jedna stvar koja je također zanimljiva kod Skandinavaca jeste činjenica da su oni jako opušteni kada je u pitanju golo tijelo. Djecu potiču da budu goli, kada god je to moguće. Njihova ideja je ta da podižu svijest kod djece i kod ljudi općenito da budu zadovoljni u svom tijelu i da znaju kako funkcionira. 

U Švedskoj mnogi roditelji zagovaraju jednakost polova. To rade tako što oblače djecu u unisex odjeću, emocije nikada ne dijele po polu, također paze da zinimanja ne dijele na muška i ženska. i to nije samo slučaj sa Švedskom, to se odnosi na sve zemlje sjeverne Evrope, gdje se prema dječacima i djevojčicama ponašaju podjednako. U švedskom obrazovnom sistemu 1998. godine je donesen zakon u kojem se zahtjeva da javne škole promiču rodno neutralne politike i takvo podučavanje. 

 

I za kraj ukratko ono što je istakla obiteljska terapeutkinja i autorica knjige “Danski odgoj djece” Iben Dissing Sandahl, i što je prepoznala prvenstveno kao danske metode u odgoju, kaže da se najlakše mogu sažeti početnim slovima engleske riječi “parent” – roditelj : play – igra, njoj se pridaje velika pažnja kako smo već o tome govorili, a autorica je napisala posebnu knjigu samo o igranju; authenticity – autentičnost, djeci treba iskren roditelj, a ne savršen; reframing – preoblikovanje, je vještina sagledavanja problema iz druge perspektive, na konstruktivniji način otprilike kao “ok, loše stvari se događaju ali koja je sad strategija?”; empathy – empatija, o njoj se veoma vodi računa, nema kritiziranja nego je na prvom mjestu razumijevanje drugog djeteta; no ultimatus – bez ultimatuma, nema ono “ako ne napraviš što sam rekao, nećeš više dobiti to i to”; togetherness i hygge – zajedništvo u porodici. Danci imaju tu riječ hygge koja nema direktnog prevoda, to je riječ koja opisuje ugodu porodice za stolom i to je ono što je Dancima najvažnije. Hygge znači sjediti sa svojom porodicom oko okruglog stola, rapravljati o malim i velikim životnim stvarima, sa ljudima koji su nam najdraži i najbitniji u životu. Takvu atmosferu Danci imaju svaku noć nakon napornih poslova i to nije stvar slučaja, Dancima je hygge proritet.

Porodica zaista treba biti na prvom mjestu.