Mnogo mama odgađa puštanje svojih mališana da se sami hrane kako bi izbjegle nered. Problem za odloženim samostalnim hranjenjem i nedozvoljavanjem bebi da istražuje hranu rukama je taj što u nekim slučajevima može da dovede do ometanja normalnih obrazaca hranjenja i dugoročno može doprinijeti selektivnim obrascima ishrane.

Mnogo je načina kako odloženo samostalno hranjenje može ometati razvoj normalnog hranjenja i razvoj oralnih motoričkih sposobnosti.  Bebe u prvoj godini svijet oko sebe istražuju osjećajem dodira. Dodiruju, osjećaju i istražuju predmete koji su im nadohvat ruke i stavljaju ih u usta. To im pomaže da shvate više o svom okruženju. Upravo vrhovima prstiju, usnama i jeziku nalazi se više senzornih receptora nego u bilo kom drugom dijelu ljudskog tijela.

Bebama i djeci treba omogućiti i dati im priliku da dodirnu, osjete i namirišu hranu kako bi odlučili hoće li je probati ustima.  Druga važna karakteristika beba, svojstvena i urođena, jeste ta što prirodno podstiču potrebu i želju za autonomijom. Oni žele da samostalno otkriju kako stvari funkcioniraju. Ovo se može objasniti i činjenicom da su djetetove prve riječi: “ne”, “ja”, “moje”.

 

 

(avaz)