Šarlah je zarazna bolest praćena pojavom osipa. Predstavlja jednu od mogućih manifestacija infekcije beta hemolitičkim streptokokom grupe A (BHS-A), bakterijom koja uz šarlah može uzrokovati i druge bolesti poput streptokokne upale nosa i ždrijela, streptokokne angine, streptokokne upala pluća, crvenog vjetra ili babinje groznice.

Najvažniji izvor infekcije streptokokom su oboljele osobe za vrijeme klinički manifestne bolesti (antibiotsko liječenje bitno skraćuje period zaraznosti), a rjeđe osobe koje se oporavljaju od preboljele streptokokne bolesti (rekonvalescenti) ili nosioci uzročnika bez kliničkih znakova bolesti (kliconoše).

Put prijenosa streptokoka dominantno je kapljični, dok su drugi oblici širenja infekcije (putem konzumiranja kontaminirane hrane ili kontakta s kontaminiranim predmetima) znatno rjeđi. Mjesto ulaska uzročnika u organizam u pravilu je sluznica nosa i ždrijela, a rjeđe defekti kože ili genitalno područje u porodilja.

Uspostava dijagnoze

Dijagnoza šarlaha postavlja se na temelju anamnestičkih i epidemioloških podataka, kliničke slike i toka bolesti, laboratorijskih nalaza (povišeni upalni parametri, povećan broj leukocita uz raspored u diferencijalnoj krvnoj slici koji ukazuje na bakterijsku etiologiju bolesti) te dokazivanjem uzročnika uzimanjem brisa ždrijela (negativan nalaz ne isključuje dijagnozu) ili brzim antigenskim testovima.

Diferencijalno dijagnostički u obzir dolaze druge vrste angina, druge febrilne bolesti praćene osipom (kao što su, primjerice, adenovirusne ili enterovirusne infekcije, rubeola ili morbili) te alergijske reakcije.

Liječenje i prevencija

Lijek izbora u terapiji šarlaha su penicilinski antibiotici primijenjeni peroralno ili parenteralno, a u slučaju kontraindikacija za njihovu primjenu (npr, kod potvrđene alergije) provodi se terapija azitromicinom ili cefalosporinima druge, tj. treće generacije.

Uz antibiotsku terapiju skraćno je trajanje bolesti, skraćena je infektivnost bolesnika, klinička slika je blaže izražena (ili se kod ranog početka antibiotske terapije u potpunosti niti ne razvije), a teže forme bolesti i komplikacije su rijetke. Osim antibiotika nužno je i provođenje mjera za snižavanje povišene tjelesne temperature, adekvatni unos tekućine i mirovanje.

Uz adekvatno liječenje oboljelih nužno je i provođenje drugih mjera za sprječavanje širenja šarlaha. To se prvenstveno odnosi na provođenje higijenskih mjera (pranje ruku, posebno nakon kihanja, kašljanja ili brisanja nosa) te adekvatno čišćenje svih predmeta s kojima su oboljele osobe dolazile u kontakt. Također je važno naglastiti kako se oboljela djeca ne smiju vratiti u kolektiv minimalno 24 sata nakon početka antibiotske terapije.

 

 

(avaz)