Vađenje krvi je zasigurno prva laboratorijska pretraga koja će se dogoditi vašim mališanima.

Pa čak još i u rodilištu, samo što se toga neće sjećati. No, onim većim mališanima, od dvije godine pa nadalje, vađenje krvi ponekad predstavlja pravu dramu.  Vađenje krvi je gotovo neizbježno pa je važno upoznati proceduru, pripremiti klince razgovorom i igrom i naravno – biti hrabar!

Vensko vađenje krvi

Vađenje krvi iz vene nešto je malo neugodnije i bolnije od vađenja iz prsta. Dijete sjedi roditelju u krilu sa rukom položenom na oslonac. Važno je da dijete ispljune sve iz usta, da se uslijed pikanja ne bi prestrašilo i progutalo, te počelo gušiti. Tehničar će postaviti podvez na nadlakticu, do 10 cm od lakta, te stisnuti. Prije pikanja dezinficirat će kožu alkoholom. 

Nakon uboda osoba koja je vadila krv će staviti pamučni jastučić ili gazu na mjesto uboda i lagano pritisnuti palcem. Pritisnutu vatu na veni treba držati nekoliko minuta i ruku ispruženom – ne savijenom u laktu. 

Kapilarno vađenje krvi

Pikanje prstića nije tako dramatično kao ono vensko. Nema podveze na nadlaktici, a jagodicu će stisnuti prstima, dezinficirati i ubosti iglom, te nakon toga stiskati prst kako bi se istisnula krv.

Nakon toga će staviti vatu ili gazu na prst, a dijete će morati držati vatu na prstu dok ne prestane teći krv. 

Priprema je pola posla

No, prije samog odlaska na vađenje krvi, razgovarajte s mališanima o tome i pripremite ih: 

  • Nikada nemojte tajiti kamo idete i što će se događati.
  • Uvijek budite iskreni i jasni, ali bez suvišnih detalja. 
  • Postupak pokažite na omiljenoj igrački i igrajte se doktora. 
  • Ako djetetu obećate nagradu nemojte ga iznevjeriti jer će se osjećati izdano. 
  • Ako dijete odbija ući u laboratorij ponudite mu dvije mogućnosti – malo vremena za hrabrost ili hrabri ulazak!
  • Ako se rasplače utješite ga i nikako nemojte isticati da ga drugi gledaju, da treba biti hrabar i pokazivati da su druga djeca hrabrija. 

Foto: Freepik

Preuzeto sa pitajmamu.hr